Jesi li spremna? Mislim jesi li sigurna da to želiš?3 Kako da ne želim, to činim za sve nas,da bismo bili slobodni.
Da siurna sam ispremna, samo to učini, molim te. Znaš da ti vjerujem˝ Ležala sam na širokome krevetu prekrivena samo svilenom plahtom koja mi je ocrtavala tijelo. Tom je rekao da se nada da će to barem malo pomoći da prebrodim bol koja mi se sprema. Koliko god je pokušavala razumjeti jačinu te boli korz sve ono što mi je rekao i pokazao jednostavno nisam bila sprema na ono što će mi se dogoditi.Nagnuo se nad mene i, osjećala sam njegov dah na vratu, bila sam sprema n pitanje je je li on bio spreman.Poljubio me te me ugrizao. Nije se ništa događalo, malo me bolilo mjesto gdje me ugrizao, ali to je normalno ništa zbog čega treba raditi paniku.
I onda je počelo. Polako mi se nekakva tekuća toplina širila tijelom i ispunjavala, osjećaj nije bio ugodan.
Vrat me počeo peći taj osjećaj mi se proširio cijelim tijelom, misllila sam da gorim ili se možda smrzavam nekakva vrsta smrzavanja u kojemu osjećaji ne otupe već osjećate svaku stanicu tijela. Svaka moje stanica se prevrtala gorila, smarzavala se, sudarala se s drugo, kao da mi se cijelo tijelo mjenja, a svaku sam stanicu osjećala, gorila sam, kao da sam imala eksplozije po cijelome tijelu, taj osjećaj nije bio osjećaj to je bila bol.
Čista i potpuna. Onakva kakvu nikada nisam mogla zamisliti, željela sam umrjeti, ali je toliko boljelo da sam mislila umrem li, bol neće popustit, toliko čista, zauzimala je svaki dio moga tijela.
Mrzila sam Thomasa. On mi je to učinio. Otrovao me. Rekao je da će mi pomoći. Ništa nije vrjedno ovoga. Ništa.
Ali opet, upozorio me, zar ne? On mi to nije htio učiniti…
Novi val boli, jači nego bilo koji drugi, Htjela sam vrištati bacati se maknuti je od sebe, ali nisam imala snage, nisam znala kako, sve mi je u tijelu bilo isto, sve je bila bol.

Nakon cijele vječnosti počela je popuštati. Imala sam jagodice prstiju, vrh jeziha, i vrat.Ali što će mi to, ništa ne mogu s tim. Onda sam se sjetila, grlo=glasnice, pitati ću ga, da.
˝Pomozi mi.Molim te˝
˝Da mogu bih, ali sada, sada je prekasno, mjoš samo malo tu sam s tobom.˝
Taj glas, jeli to glas moga anđela spasitelja ili demona koji mi je ovo učinio?
Nije važno. Rekao je da će uskoro biti gotovo, ništa ne može biti gore, ništa.
˝Volim te.˝
Ipak je anđeo. Zove se Thomas. Sve mi je postajalo bistrije u glavi, sva sjećanja su mi se vratila.
Thomas. Thomas se isto vratio, nikada nije ni otišao.
˝Volim i ja tebe.˝

Bol je nestala. Htjela sam ga poljubiti, zahvaliti mu, reći mu koliko ga volim.
Ustala sam, ali me zaustavio, polega i poljubio, nježno kado da sam nešto krhko i slomljivo.
˝Zauvijek ću biti uz tebe.˝
Zauvijek s mojim anđelom.
Nije neki loš plan.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.