< | svibanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Thomas-tamnocrvena
Callie-ljubičasta
Ewan-zelena
Marc-plava
ˇˇLINKOVIˇˇ
1.-Sokol
2.-Deložacija
3.-Deka
4.-Nogomet
5.-Početak
6. Otrov
7. Bol
8. Bez pozdrava
9.Ewan
10. Od životne važnosti
Pomoć pri čitanju
Da uglavnom... Emmmm
Čini mi sa da bih mogla sve češće počet koristiti stihove pjesama u priči, tako da se ne zbunite vam kažem ;)
na kraju poglavlja pisat će ime pjesme itd. ajde volja vas vaša nekreativna Bumblica
E DA! Jel mislite da je vrijeme za novi dizz?
Novo poglavlje nakon 10+ komentara!!
I nemojte mi se truditi komentirati ako niste pročitali. Stvarno me iritira kada mi napišete novo kod mene, ja vama lijepo komentiram post,ali neeeee ne bi vi meni mogli...
I'm alone in this...
°°Dnevnici Sretne Duše°°
You are not alone...
MangaFan- još jedan moj blog
kinderchoksa-pricha-prichu
**I wanna be one to walk on sun**
Story hunter...
Angel X
Lilonaut.myminicity
Puno hvala~Lizzie, Mrs. Cullen Pattinson, ""_._LaUtNeRiCa_._"" , Pajo, .|famousxlastxwords|. I SVIMA KOJE NISAM NABROJALA
i naravno
mojoj jedinoj
...Delilah...
Kiss svima od Bumblice!
Blogerica - Blog tražilica i direktorij.
Jedva se i sama sjećam kako smo dospjeli ovdje, u ˝Institut za napredak˝ ili kako smo ga mi zvali ˝Kamp za posebne˝.
U ˝Kampu˝ nas je mnogo, više nego što sam mogla zamisliti. I svi smo ovdje jer smo... Posebnii. Ne na onaj način kada vam mama kaže:
˝Nisu čudan, ti si jenostvano drugačiji i poseban˝, ne. Mi smo svi ovdje jer se u potpunosti razlikujemo od ostalih ljudi, nitko od nas nije isti.
A ja sam ovdje došla kada sam imala 17 godina.
Bila sam normalna, imala sam brata, dečka, obitelj i prijatelje. Onda sam čula glasove. Poznate glasove, ljudi koje poznajem. Čula sam njihove misli.
Isprva sam pokušavala ignorirati glasove u nadi da nitko neće shvatiti, ali onda sam jednog dana čula bratove misli. Bile su mu brze, nedovršene ,ail nadasve uplašene. Onda se ponovno sjetio što je napravio. U isti tren bila sam sretna i tužna. Nisam sama, ali opet zar i on mora patiti?
Navečer sam mu sve ispričala. Odlučili smo to reći mami, pa kud puklo' da puklo'. Ubrzo smo pakirali stvari za preseljenje u ˝Institut˝.
Nismo mogli ostati jer su majku uvjerili da možemo postati opasni ukoliko nismo kontrolirani. Tako smo Ewan i ja završili ovdje.
Nismo znali da, tada moj dečko, Marc također dolazi ovdje.
Bili smo zadovoljni. Sretni. Ništa nam drugo nije trebalo.
Ali stvari su rijetko onakve kakvima želimo da budu. Morao je doći i kraj meni i Marcu. Taj kraj je za mene bio početak nečega predivnoga, ali za Marca... je to bio kraj. Imamo je još mnogo cura, ali oboje smo znali da mu noije stalo do njih te da u svakoj traži mene. I bila sam tužna.
I onda sam shvatila da ja nisam kriva za tugu, da je ja mogu maknuti iz njegova uma. I on je odbio.
Nakon toga sam se koncentrirala na važnije stvari. Shvatila sam potrudim li se i vježbam li svoje sposobnost, moći ću spriječiti ˝Vrhovne˝ da me istražuju, ući ću im u glavu i jednostavno to prekinuti.
I onda su mi se moći jednostavno prestale razvijati. Sve što sam mogla je čitati misli i gledati sjećanja. Dok mi jednoga dana Tom nije objasnio što se dogodilo.