Da izgleda da zatvaram. Bilo je lijepo dok je trajalo.

Aaaa… Gdje sam ja? Indija. Dobro to znam. Ali Indija je velika, koncentriraj se, pitaj nisi učio sve te jezike uzalud. Da to i je problem kod teleportacije, barem one nepripremljene. Stojim koncentriram se na odredište i voila. Ali Indija je veliko odredište.
Mmmm orijentalni začini, kao jedna savršena harmonija mirisa na tisuće mirisnih tonova u jednom savršenom mirisnom iskustvu.
Bombaj. Više nego grad, on je doživljaj. Novce sam podigao sa zajedničkog računa kojeg je većinom napunio Marc, ali se ponudio dati nama sva sredstva koja nam trebaju, stvarno je mrzio novce svojih roditelje ili možda samo način na koji su ih zaradili.
Odsjeo sam u malom hotelu kojeg drže neki francuzi koji su se doselili. Odlučio sam malo pronjuškati gradom.
Našao sam se na velikoj tržnici i dao sam se izgubiti u masi. Odjednom sam se našao ispred malenog prostora na kojemu je plesala djevojka. Izvijala s eu ritmu muzike i hipnozirala sve gledatelje. Ali sve što sam ja vidio je bila njezina duga crna svilenkasta kosa. Savršena. Jeli to ona? Ne, nemoguće. Ona je mrtva, zbog mene. Ogladnio sam pa sam otišao do štanda s Nečim, Callie bi sigurno znala što je to, ona je uvijek takoooo pametna. Nakon što sam dovršio svoje Nešto nekako sam izašao iako je već sigurno bilo pola 10 navečer nije se činilo da se gužva namjerava smanjiti. Polako sam šetao uskim mračnim uličicama razmišljajući ima li moja kada neke stanovnike, kad sam shvatio da me netko prati. Možda sam paranoičan, ali čak i da jesam ne znači da me ne prate, zar ne? Stao sam. Okrenuo sam se suočiti sa svojim pratiocem. Mladi Indijac star oko 20 godina je stajao nasuprot mene potpuno mirno, opušteno ipak je ovo njegov grad. Ipak se ja mogu teleportirati. Dignuo je ruku kao d ami pokušava reći da se nemam čega bojati.
˝Što želiš?˝ pitao sam ga na Hindiu
˝Upoznati te˝ prišao je bliže, onda sam shvatio da iako je mrkli mrak oči mu gotovo blješte, tako su blijede, točnije ima sive oči koje su nevjerojatno svjetle nijanse. Nisam ga se bojao.
˝Zašto bi me ti htio upoznati? Nikad te prije nisam vidio.˝
Nasmiješio se onako samouvjereno˝ zato što smo slični, ti mene nisi vidio što je u redu jer sam tako i htio a cijeli dan sam te promatrao.˝
Opa, stalker. ˝Mi nismo slični, do viđenja!˝
˝Ne pokušavaj se teleportirati, molim te. Da znam, kažem ti da smo slični, a sada molim te, prati me.˝ Pozvao me rukom.
Zašto ne? Nisam imao ništa bolje za raditi, ikad.
***
˝Zašto si došao?˝ ima tako smiren glas, opuštajuć. Baš bi mu mogao reći. Osjećam se sigurno uz njega.
˝Moja cura je mrtva zbog mene. Aderyn. Ona cura na tržnici danas, imala je takvu kosu. Moji prijatelji, tamo, doma, pokušavali su me utješiti, družiti se sa mnom.
Ne, previše ju volim. A zašto baš ovdje? Da se izgubim.˝
Činio se zadovoljan mojim odgovorom.
˝Prije nego uđemo morat ćeš skinuti onaj debilni uređaj za praćenje˝ frknuo je.
˝A-Ali… pa shvatit će. Doći će i odvesti me.˝osim toga kako je znao da imam uređaj za praćenje?
˝Naravno da neće. Kako mene još nisu, ha? Ajde naši programeri će ti to srediti. Sada…¨
Vrlo važno je pokazao na kući koja je jedva stajala ˝Dobrodošao˝
˝U OVO?˝ pametno se nasmiješio tri puta pokucao na vrata koja su se skoro srušila zbog toga. Vrata se otvore.
Opa.

Trčao sam. Činilo se kao da već cijelu vječnost trčim. Ali nisam se umarao, imao sam cilj do kojega sam morao stići i bio sam tako blizu. Još samo korak dva i kod nje sam. Kod moje Callie. Moje.
Čekala me na, pretpostavljam, cilju. Bila je odjevena u bijelu laganu haljinicu do koljena. Čekaj malo, ona nikada ne bi obukla takvo nešto… Svilena spavaćica? Ne, ali odjednom je bila odjevena u jednu, s vrlo zamamnim izrezom… Ali ipak, možda je ne vidim dobro?
Ma koga ja zavaravam, imam bolji vid od bilo kojeg čovjeka na svijetu. Nije važno bi li ona ikada obukla ovako nešto, ovo je moj sam. A bilo je više razloga zašto sam bio uvjeren da je to samo san, bila je ovako odjevena, za mene… za Thomasa možda i je, što nas dovodi do drugog razloga- njega nema nigdje u blizini, a treće, meni nikada ne bi trebalo toliko vremena da pretrčim tako malu udaljenost. Ali stigao sam. Nasmiješila se i gipko mi prišla
˝Čekala sam te.˝
˝Mene? Je li bilo vrijedno čekanja?˝
˝Vidjeti ćemo…˝ Zaklopila je oči, nasmiješila se i stavila svije ruke oko moga vrata. (još jedan razlog da me uvjeri da je ovo san)
Primio sam je oko struka i lagano je privukao sebi.
˝Cal, volim te…˝ šapnuo sam joj u uho i poljubio je po vratu.
˝I ja tebe…˝(5. razlog) nagnuo sam se da ju poljubim…
˝ PA TO I JE NORMALNO PITANJE!!!!˝izderao se muški glas. Brzo sam ustao i kreveta shvativši da sam sav znojan, k'vragu naravno da je bio samo san.
A sada tko se to dere ujutro? Hmmm… zvuči mi poznato,da, da, on živi ovdje, taj glas… ima curu i- aha, Thomas. Odjednom se iz kuhinje čulo razbijanje stakla. Najbolje da ja ovo odem srediti.
˝Pa jesi li ti normalan, to je moja zdjelica!! Razbij si svoju!˝ i onda je Callie bacila i vrlo uspješno razbila Thomasovu zdjelicu.
˝Emmm… Dobro jutro ljudeki. Ima što za jesti?˝I samo da znate ja vam to neću čistiti.˝Samo su stajali zamrznuti i gledali me pomalo posramljeno. Ja sam ih samo opušteno gledao.
˝Aaaa, ovoga… Thomas će ovo počistiti,˝ izgledalo je kao da će prigovoriti, ali je valjda shvati da bi to bilo uzaludno te se primio posla ˝a ja ću otići do Uprave da ih nešto pitam.˝
˝A kako to da Ewan još nije spremio doručak? Zapravo gdje je on uopće? Je li bolestan?˝Thomas je izjurio s ostatcima razbijenih zdjelica, lai je razmijenio pogled s Callie.Kada smo ostali sami ona je polako sjela i rekla
˝On je… Otišao.˝
˝Kamo? U dućan? Na groblje, ne nije još nikakva godišnjica. Kamo?˝
˝U Indiju.˝ u Indiju, samo tako.
˝Kako je uopće uspio izaći odavde?˝
˝prihvatio je da ga čipiraju i neprestani prate.˝ Vau. To zvuči opako.
˝Ali mislio sam da se opravlja od njene smrti… ovo je pomalo neočekivano, ne? Osim toga tko će nam sada kuhati?˝
Od njezinog su me pogleda prošli trnci. Ne razumijem je, to je normalno pitanje, štoviše od životne važnosti je. Onda je ušao Thomas i čim je pogledao Callie rekao je ˝Pitao si je za kuhanje, zar ne?˝ kimnuo sam.
˝Vidim, ja sam je pitao također, a ona se totalno razbjesnila i… pa valjda si čuo ostatak˝ zato su se derali...
˝ U redu onda, dok netko ne nađe zamjenskog kuhara ja ću živjeti na Čokolinu, kojega ću jesti iz svoje netaknute zdjelice.˝
Ali stvarno, Tko će nas održavati na životu?

| 30 | Komentiraj | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.